Traganja
Ti si sunčeva zraka
Razastrta po tamnim djelima
Ljudskog neznanja
Ti si utjeha nesretnih dječaka
Rastrganih čeljustima laži i objeda
Ti si sreća nesretnih
Što im život odrediše jame i traganja
Traganja za životom u kojem života nema
Sanjam kako te pronaći
Smrt dostojnom učiniti
Milosni, pomozi mi da oprostim!
Februar, 1996.
Halucinacije
Okružen tminom i tmačom
jedan se grije nad dračom
i zove i nas
Drugi nad kamenom pločom
nevidljivu pitu jede
i velikodušno i nas nudi
Treći bježi od nas
jer misli da nismo ljudi
Četvrti hrast drma
da ga probudi
Pitam ratnog druga
čuje li, vidi li što i ja?
Odahnuh;
ne haluciniram!
13. 11. 1994.
