Avgust 2024. godine u Petnjici i Bihoru ponovo je oživio duh zajedništva, kulture i tradicije kroz okupljanje mještana, dijaspore, kao i mnogobrojnih poslenika kulture iz Crne Gore, Zapadnog Balkana, pa i šire. Ovo kulturno sjeme buja u okviru Bihorskog kulturnog ljeta i XVII Festivala priče „Zavičajne staze“ Bihor. Kada je poslenik kulture i medija, Mirsad Rastoder sa srcem punim ljubavi prema rodnom kraju, pokrenuo ovu manifestaciju, nije ni slutio da će ona izrasti u simbol kulturnog nasljeđa, ne samo Bihora, već i čitave regije.
Festival priče ,,Zavičajne staze“ sa ponosom nosi na svojim plećima opus od 19 objavljenih zbornika i četiri knjige izabrane poezije. U ovim djelima utkane su najfinije niti bosanskog arhaičnog jezika, običaja, tradicija i kulture, stvarajući time most između prošlosti i budućnosti, između starog i novog. Ovaj festival, iz godine u godinu, iznjedrio je brojna imena koja danas čine sam vrh književne i kulturne scene. Skoro da nema značajnijeg pisca koji nije prošetao njegovim stazama, učestvujući u poetsko-književnim večerima, festivalima priče, omažima ili književnim dijalozima. „Zavičajne staze“ postale su sinonim za očuvanje i promociju kulture, poezije i proze, u sjećanje na velike pisce koji su potekli iz ovog kraja. Manifestacija je postala kultna, jer ne samo da njeguje kulturno stvaralaštvo, već i ponosno čuva duh Bihora, omogućavajući da se kroz umjetnost i književnost prenose vrijednosti koje odolijevaju vremenu.
Posljednjih pet godina imao sam privilegiju biti dijelom Festivala priče ,,Zavičajne staze“ u različitim ulogama—kao gost, učesnik, moderator, promoter, pa čak i jedan od nagrađenih autora. Svaki put sam dolazio među Bihorce sa istim žarom i neiscrpnom voljom, osjećajući da i sam jednim dijelom pripadam ovom divnom kraju. Ovaj festival nije samo manifestacija, već živi organizam koji spaja ljude, ideje i emocije. Kroz ove godine, izrasla su brojna prijateljstva i drugarstva, ispletena nitima zajedničke ljubavi prema pisanoj riječi i rodnom kraju. Nastale su priče koje sam sa ljubavlju zapisao prteći sudbine iseljenika a zapisi i refleksije obasjani su zvjezdanim nebom iznad bistrih bihorskih rijeka. Svaki susret, svaki razgovor, svaka razmjena misli na ovom festivalu nosila je sa sobom poseban sjaj, ostavljajući tragove koji će zauvijek biti urezani u sjećanje i srca svih nas koji smo imali čast biti dijelom ove jedinstvene kulturne svečanosti. Upravo tu pod vedrim nebom Bihora nastali su neki od mojih najboljih eseja, zapisa i reportaža.
BUDUĆNOST FESTIVALA PRIČE „ZAVIČAJNE STAZE“
Dobro mi je poznato koliko je izazovno biti organizator festivala ovakvih razmjera. Kao neko ko je u sklopu JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“ na Cetinju organizovao brojne kulturne večeri, promocije, okrugle stolove i debate, svjestan sam ogromne odgovornosti koju nosi svaka takva uloga. Potrebna je ne samo volja, energija i vrijeme, već i bezgranična ljubav prema kulturi i umjetnosti, kao i spremnost na značajna materijalna ulaganja. Najviše od svega, svako ko se upusti u organizaciju ovakvih događaja zna koliko je truda potrebno da se prevaziđu izazovi, da se svaki detalj uskladi i da sve bude uobličeno na način koji će trajno ostaviti trag. To je proces koji zahtijeva izuzetnu predanost, potrošene živce i nevjerovatnu izdržljivost, ali na kraju, sav taj napor postaje vrijedan kada vidite rezultate—kada vidite da je ono što ste stvorili ne samo zapisano i zabilježeno, već i prezentovano na način koji će ostati u sjećanju svih prisutnih. To je nagrada koja nadmašuje sve teškoće i koja daje smisao svim uloženim naporima.
Veče nagrađenih pisaca, održano 10. avgusta 2024. godine u prepunoj sali Centra za kulturu Petnjica, predstavljalo je vrhunac Bihorskog kulturnog ljeta i XVII Festivala priče „Zavičajne staze“. Taj trenutak, obasjan toplinom riječi i odjekom aplauza, bio je prava kruna ove manifestacije. Moj dragi prijatelj, Mirsad Rastoder, kao i uvijek, sa snažnom energijom, istim žarom i željom, stao je pred prisutne da ih pozdravi—učesnike, goste, prijatelje i članove dijaspore. Njegov glas, ispunjen snagom i mudrošću bihorskih pisaca, odzvanjao je kroz prostoriju, kao da su se sjenke tih velikana nadvile nad Bihorom, čuvajući duh i tradiciju ovog kraja. Iako se na njemu primjećivao trag umora, Mirsad je zračio onom posebnom vizijom koju posjeduju samo oni koji se do posljednjeg atoma snage bore da ožive, sačuvaju i promovišu kulturnu baštinu. Njegova predanost bila je očigledna—kao što je i njegova borba da rasplamsa plamen priče, pripovijedanja i lijepog govorenja nad Bihorom. Godine prolaze i nisu uvijek naš saveznik, ali unutar ovih sedamnaest godina festivala utkano je mnogo dobrog i lijepog. Naravno, nisu izostale ni one manje sjajne epizode, jer vječne borbe za očuvanje kulturne baštine uvijek nose sa sobom izazove i poteškoće. Ipak, uprkos svim iskušenjima, „Zavičajne staze“ nastavljaju da sjaje kao svjetionik kulture i tradicije, svjedočeći o snazi zajedništva i ljubavi prema rodnom kraju.
Izvor: Radio Petnjica
