Bogumilsko nasljeđe: Porijeklo sjevernoalbanskih plemena prema Edith Durham
Meri Edit Daram, engleska putnica, umjetnica i spisateljica s početka 20. vijeka, svojim radom ostavila je neizbrisiv trag u proučavanju etnografskih i antropoloških osobenosti Balkana. Njena knjiga ,,Visoka Albanija i njeni običaji” iz 1908. godine predstavlja ključni izvor za razumijevanje plemenske strukture Sjeverne Albanije, ali i za dublji uvid u porijeklo tih zajednica. Iako je Durham u početku podržavala ujedinjenje Srba, kasnije se distancirala zbog srpske politike prema Albancima, što je uveliko oblikovalo njen istraživački rad.
Durham, koja je u svojoj knjizi detaljno opisala plemena kao što su Skreli, Hoti, Gruda i Kilmeni, iznosi zanimljivu tvrdnju da ova plemena potječu od bogumila iz Bosne i Hercegovine. Ova tvrdnja donosi novo svjetlo na migracione procese nakon pada Bosne pod Osmanlijama 1463. godine, kada su mnoge bogumilske porodice bile prisiljene da napuste svoja ognjišta i pronađu utočište u planinskim predjelima Sjeverne Albanije.
Mary Edith Durham (8. decembar 1863 – 15. novembar 1944) bila je engleska putnica, umjetnica i spisateljica, poznata po svojim antropološkim zapažanjima o životu Srba i Albanaca s početka 20. vijeka. Kao saradnica Kraljevskog antropološkog instituta i članica Kraljevskog instituta za međunarodne poslove, Durham je stekla reputaciju stručnjaka za balkanske prilike. Njena knjiga ,,Visoka Albanija i njeni običaji” iz 1908. godine predstavlja jedno od najvažnijih djela koje detaljno opisuje plemensku strukturu, običaje i porijeklo stanovništva sjeverne Albanije.
Plemena i njihovo porijeklo
Durham navodi da su plemena Gruda, Hoti i Skreli, uz nekoliko manjih zajednica, direktni potomci bogumila iz Bosne. Ova plemena su migrirala tokom nekoliko generacija, sačuvavši svoje običaje, vjerovanja i međusobne veze. Zanimljivo je da se ova plemena, prema kazivanjima lokalnog stanovništva, održavaju i dalje u mješovitim vjerskim zajednicama – s jednim dijelom populacije koji se pridržava islamske vjere, dok drugi dio ostaje vjeran katoličkoj tradiciji.
Pleme Gruda, smješteno između rijeke Tsem i crnogorske granice, predstavlja primjer mješovitog društva koje je sačuvalo vezu s Hercegovinom, dok su plemena Hoti i Skreli zadržala sjećanje na svoje bosansko porijeklo kroz tetovaže i običaje.
Pleme Gruda:
Gruda, smještena između rijeke Tsem i crnogorske granice, predstavlja jedno od većih plemena sjeverne Albanije. Durham navodi da je pleme Gruda podijeljeno na muslimansku i katoličku populaciju. Ističe se da su pojedini članovi ovog plemena migrirali iz Hercegovine, što potvrđuje vezu s bosanskim prostorima. Crkva u Grudi, prema lokalnom stanovništvu, izgrađena je prije oko 380 godina, nedugo nakon dolaska plemena.
I. Gruda – Plemenski ogranak smješten između rijeke Tsem i crnogorske granice. Sjeverno od nje je pleme Kuči (Crnogorci), a južno Hoti. Gruda se sastoji od oko 500 kuća (računa se da u jednoj kući živi osam do deset osoba). Oko osamdeset kuća vodi porijeklo od Beriša, dok ostali, koji se nazivaju Gjell (ili Djell), potiču iz Hercegovine. Prema lokalnim kazivanjima, crkva u Grudi izgrađena je prije 380 godina. Danas je Gruda podjednako muslimanska i katolička. Porodice Beriša i Djell povezane su brakovima.
II. Hoti – Veliko pleme smješteno južno od Grude, proteže se do obale Skadarskog jezera. Na istoku ga od Kastrata odvaja Lichenij Hoti, istočni krak jezera. Sastoji se od oko 500 kuća, većinom katoličkih, osim tri koje pripadaju Barjaktarovoj porodici. Ovaj muslimanski ogranak prešao je na islam prije sedam generacija. Sve kuće, osim dvanaest koje pripadaju porodicama nepoznatog porijekla, vode porijeklo iz Bosne.
III. Kastrati – Pleme s oko 500 kuća, smješteno između Lichenij Hoti i Skreli. Oko 300 kuća vodi porijeklo od Dedli, povezanih sa sinovima Barjaktara Drekolija iz Kuči. Ostatak od 200 kuća potiče od ljudi koji su već bili na tom području kada su Dedli stigli, a smatra se da su ti ljudi bili Sloveni. Danas su svi Albanci, većinom katolici, dok je manji dio muslimanski.
Pleme Hoti:
Hoti je jedno od najvećih plemena u regiji i također vodi svoje porijeklo iz Bosne. Durham spominje da sve kuće, osim dvanaest koje pripadaju porodicama nepoznatog porijekla, tragaju svoje korijene u Bosni. Hoti su muslimansko pleme koje je prešlo na islam prije sedam generacija, dok su prije toga bili katolici.
Pleme Skreli i bogumilska tradicija:
Durham ističe plemena Skreli i Hoti, koja, prema njenim istraživanjima, vode porijeklo iz Bosne, tvrđave bogumilizma. Ova plemena karakterišu specifične tetovaže na rukama i ponekad na grudima, koje su slične onima pronađenim u Bosni, naročito u regiji oko Jajca. Simboli sunca i polumjeseca, česti u ovim dizajnima, potvrđuju kulturnu i religijsku vezu s bosanskim bogumilima.
IV. Skreli – Pleme smješteno u dolini Proni Thaat, uglavnom katoličko, također vodi porijeklo iz Bosne.
V. Kilmeni – Široko rasprostranjeno pleme s četiri ogranka – Seltze, Vukli, Boga i Nikshi, svi potiču od jednog pretka, Kilmeni. Stigli su u zemlju prije oko trinaest generacija. Sada se međusobno žene, što je iznimno. Kilmeni dolazi nejasno sa sjevera. Većina kuća, Djenovići Seltze, potiče od Kilmeni, dok ostatak, Rabijenovići Seltze, potiču iz Rijeke u Crnoj Gori.
VI. Loke (ili Lohia) – Malo pleme s jednim ogrankom, sastoji se od osamdeset muslimanskih i četrdeset katoličkih kuća.
VII. Rechi – Malo pleme, uglavnom muslimansko, mješovitog porijekla iz Shkalu i Pulati.
VIII. Rjoli – Malo kršćansko pleme, čije porijeklo nije poznato.
Sva ova tri plemena leže između Skreli i Pulati, i svih osam tvore grupu Malsia e madhe, koja je uključena u biskupiju od Skutari. Važno je napomenuti prisustvo slavenskih imena po cijeloj Malsia e madhe.
Ovi izvatci iz Durhamine knjige pružaju rijedak uvid u život i običaje tih plemena, istovremeno naglašavajući kulturne i vjerske veze između Bosne i Sjeverne Albanije. Durhamina knjiga ostaje ključni izvor za proučavanje ove teme, a njena zapažanja su i danas relevantna za historijske i etnološke studije Balkana.
Edith Durham, kroz svoja antropološka istraživanja, pruža vrijedne uvide u složene odnose između različitih plemena sjeverne Albanije i njihovih migracionih tokova. Njen rad potvrđuje značaj bosanskog nasljeđa u oblikovanju identiteta ovih plemena, naročito kroz bogumilsko nasljeđe i specifične kulturne običaje poput tetoviranja.
Njen rad predstavlja vrijedan doprinos razumijevanju kako su bogumilska vjerovanja i bosansko porijeklo ostavili traga na plemenskoj strukturi Sjeverne Albanije. Stranice kao dokaz možete pogledati ispod teksta.
Prema pisanju portala sandzakdanas.rs i autora.
