Zagubljeni grobovi
Teško kući
zatvorenih vrata
bez gostiju,
ispred koje
treperi svjetlo
što guta
tirkizni mrak.
Unutar čijih soba
hladnoću podvire
vjetar;
iz napuklih prozora
otvarajući šifonjere,
raznoseći
majčine mahrame.
Umrljani šporet
miriše na zagorelo
mlijeko,
što se sliva
pod prstima majke
nepodojenog djeteta.
Polomljen bešik
na sred sobe
porok je
nerađanja djece,
onih što “blagoš”
ne rekoše.
Onih
što ih uzdah
tuđ stiže,
tamo
gdje
nikuda
i ne krenuše.
Čiji grobovi
zagubljeni ostaše,
a čije reči
zauvijek živješe.
Posadiš bundevu, izraste tikva
Još uvijek pokušavam shvatiti
kada su moji korijeni postali sjeme?
I dok rajske njive, ore djeda;
parče po parče naseliće drugi.
Za sebe ne garantujem.
Njegovi su očevi rascijepili Jugoslaviju,
pa je opet sastavili;
i ništa od toga nije važno.
Za sebe ne garantujem.
Možda se probude oni koji mogu.
Ni prstom ne mičem.
Ovuda nema ništa: trči, trči pa travka.
I ječam zeželi da je sijeno.
Oni su ostavili svoje kuće i polja;
i niko im se ne obraća.
Vidi, djeda, tvoj najmlađi sin broji sijede,
a ja i dalje ne shvatam Gilgameša.
“Ako bih ti otkrio zakon zemlje,
koju sam vidio,
ti, seo bi i zaplakao”.
Predmet: Utaja ljubavi
član – brisan
Preko bola sam prešao
kao preko ležećeg policajca,
s kratkim posrtajem.
Jednim udarom
ubio dvije stvari:
ono što ne poznaje
krivični zakon
i ono što ne priznaje
krivicu –
s kojom se ne mirim.
Još slabije s onom
kojom ne poznaje
normu života;
i koja nanoseći bol
kao lake telesne povrede,
što ne ostavljaju trag,
ali iznutra razlivaju smrtnost.
O tome će zakon tek pisati;
kako da se ljubav utaji,
a osjećanje prisvoji.
I do čijeg suda treba stići
postupak pokrenuti,
dok zakon ćuti?
Hazir Župljanin-BIOGRAFIJA
Hazir Župljanin rođen je 3. marta 2004. godine u Novom Pazaru. Završio je Ekonomsko-trgovinsku školu, kao učenik generacije, a trenutno je student druge godine Pravnog fakulteta.
Piše poeziju i prozu. Objavljivan je u književnim časopisima, portalima i regionalnim zbornicima. Autor je dvije zbirke poezije: „Ceo svet je moj“ i „Kafa ispod šešira“, za koju je nagrađen književnim priznanjem na prestižnim “Nikšićkim književnim susretima”.
Angažovan je i kao volonter-novinar i vodi emisiju Studentski dnevnik na Sandžak televiziji. Uređuje blog za književnost „Libela“. Njegovo stvaralaštvo karakteriše tiha snaga, promišljena forma i pažljivo izgrađen izraz.
