Transistor
Hvata Podbijelje bura
Ko ajkula jato riba,
Da l to stiže zadnja ura,
Da l su stigle igle sviba.
Naše breze smiče vjetar
Ko Ilire rimska lasa,
I da mi je bar kroz etar
Da čujem Bosnu s talasa.
Podbijeljem jastreb kruži,
Već mu vidim zgrabno lice,
Samo kandžu da ispruži,
Stegne krilo prepelice.
Tražim po etrenoj pisti,
Dok ne vrisne ova skala,
Sevdalinku il vijesti,
Dok ne bude noć prestala.
Zalud tražim, sad su rane
Otvorene poput ruže,
Sad je Bosna kao lane,
Iznad kojeg ptice kruže.
(1993)
GŽ 534 75
Trećeg dana uz srp 92,
Na Trgu Tita u N. Pazaru,
Autobusi iz Foče zastali,
Puni muhadžera.
GŽ 534 75 predvodnik,
U 534 75 Asim Podrug,
Bivši pekar, stanar.
Bivši otac. I bivši Asim.
Narod se kupi oko GŽ.
Ko yupi, colu. Gaće, jastuk.
Keks. Mlijeko. Banane. Naranče.
A jedan će: ovo nije pravo.
A drugi: što pjesnik,
Što neki pjesnik ne viče
Ostajte ovdje i tu,
Sunce tuđeg neba neće.
GŽ 534 75 ulazi u maglu,
Voziće dok ima nafte.
Azri na krilu Lejla, tetrapak.
Ne ostajte ovdje, ne idite tamo.
(1992)
Gnjida
Dajte supe, dajte paste,
Hoće Gnjida da poraste.
Sad je stigla ta prilika –
Budi Gnjido povelika.
Idi Gnjido na nebesa.
Budi Sunce, Svemir plesa.
Dogodi se nama gnjida.
Neko gore steg to skida.
Insekcidi već su tropa.
Sis sa krvi – loša klopa.
Kakav otrov: šar u zmije,
Uzmi teku kademije.
Što je bilo više nije,
Uzmi malo s tiranije.
Iz Učkura, bjež iz Gaća,
Sad je Gnjida med iz saća.
Jedi Gnjido, damo naška
Rasti Gnjido, bićeš vaška.
