Osman Đikić

Osman Đikić

Sarajevo ognjem izgorilo

Sarajevo ognjem izgorilo,

Što si moje srce zarobilo,

Zarobilo, u zindan turilo,

Kad ti ništa nije učinilo!

Osim što je jače zakucalo,

Kad je oko Zlatu ugledalo!

Osim što je ognjem usplamtjelo,

Kad je usna dotakla joj čelo!

Osim što je pjesmu razbudilo,

Kad je janje na krilu usilno!

Osim što je teško uzdahnulo,

Kad je jarko sunce granulo, –

I lijepo čedo odbjegnulo!

Akšam geldi

Akšam geldi i jacija,

Kara-duvak ponoć penje,

A moj ašik hala nije

Ukraj mene!

Lahor pirka, po grudim mi

Truni lule sa đulova,

Al’ ne dira njiha usna

Ašikova!

Alt’n-mjesec s’ neba sija

I u zasjen naš se krade,

Al ašika nema, da mi

Zaklon dade!

Tu šadrvan vodu baca,

Po mom licu biser pada,

Al’ ašika da ga kupi

Nema mlada!

Aman ašik, tatli sevdah,

Što te nema? Đe si rano?

Puca zora iza gora,

Danak svan’o!

Comments

No comments yet. Why don’t you start the discussion?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *