Tuga kamena
Ko će da shvati kamenu tugu
Kad nam je kratak korak i vijek
Neuko samo tražeći sreću
Tražimo ustvari za tugu lijek
Sebični tako i samo svoji
Htjeli bi vječni životni sklad
I što smo bliže plamtećoj zvijezdi
Kamen nam sluti tamniji pad
Kamena tugo – tvrdo srce pjesme
Đerdan si tajni prosut po Sandžaku
Okoštale ruke noću ti se krune
A danju pelud leluja po zraku
Iz oka tvojeg sjenovita tuga
Oganj je možda da se pale suše
Ko shvati tvoju tugu tajnovitu
Shvatit će boli skamenjene duše.
Kućo moja
Ne krijem suze, pod starost
plačem
I majka ti, kako ona to zna,
plače
Od naših suza
Od našeg jada
Uz akšame Lim narasta
ali i u tome nalazi utjehu, pa
kaže:
Neka
Prije će tako do Bosne i Drine
Uz selame odnijeti haber:
Sad u Sandžaku tuga je golema.
