Sjeničak Murat Baltić nije mogao ni slutiti da će njegov roman “Fetva”, objavljen 1994. godine, izazvati toliku buru javnosti niti da će biti zabranjen u tadašnjim jugoslovenskim političko-kulturnim krugovima. Ovaj roman, koji razotkriva suštinsku nepravdu i represivnost sistema, izazvao je kontroverze zbog svoje literarne snage i hrabre kritike društvenih i pravnih normi.
Piše: Božidar Proročić
Baltićev život postao je metafora za sudbinu njegovog djela – nakon 21 godine sudijskog staža, i sam je doživio progon, stigmatizaciju i lično stradanje, prolazeći kroz svoju vlastitu “Fetvu”. Njegova borba za pravo i pravdu bila je i profesionalna i lična. Kao sudija i pisac, Baltić je simbol intelektualnog otpora i hrabrosti u suočavanju s represivnim sistemima.
I danas, tri decenije nakon objavljivanja, “Fetva” ostaje djelo koje zadržava svoju jedinstvenu snagu i značaj. Iako se rijetko može pronaći u prodaji, roman pronalazi put do čitalaca putem ličnih preporuka i razmjene, čime postaje dio intimnog književnog kanona. Ovo svjedoči o njegovoj subverzivnoj moći – priča Murata Baltića nastavlja da živi uprkos pokušajima marginalizacije.
U svom literarnom izrazu, Murat Baltić majstorski spaja istorijski kontekst, duboku simboliku i univerzalne vrijednosti pravde i humanosti. Njegov stil karakteriše preciznost, emotivna snaga i poetska ljepota, koja čak i najmračnije aspekte priče prožima dostojanstvom i ljudskošću.
Roman “Fetva” smješten je u Sjenicu tokom osmanskog perioda i bavi se motivima pravde, moralnih dilema i rigidnosti osmanskog prava. Priča počinje dramatičnim sazivanjem naroda putem dobošara, simbolizujući neupitnu moć vlasti. Centralni lik je Zineta, osuđena žena čija kazna postaje jezgro romana. Njena sudbina simbol je borbe za ljudsko dostojanstvo u sistemu koji guši individualnost.
Likovi poput kajmakama i kadije oslikavaju surovost vlasti koja zaboravlja na ljudskost, dok je Sjenica metafora Balkana – prostora suživota i sukoba naroda. Baltić istražuje složenost odnosa između Srba, Bošnjaka i Turaka, ukazujući na kolektivne norme koje često stavljaju pojedinca u nemoguće situacije.
Roman postavlja pitanja: Ko odlučuje o pravdi? Može li zakon biti pravedan ako ne prepoznaje ljudskost? Da li je kolektivna osuda opravdana? Ova univerzalna pitanja čine “Fetvu” djelom koje nadilazi vrijeme i prostor, ostajući trajno relevantno.
Pored svoje moralne poruke, “Fetva” čuva bogatstvo bosanskog jezika. Arhaični izrazi, idiomi i lokalizmi, kojima autor vješto barata, obogaćuju stil i dočaravaju duh vremena i prostora. Stvaralaštvo Murata Baltića često se poredi s djelima Ćamila Sijarića i Huseina Bašića, spajajući lirsku nježnost sa dramatičnošću i narativnom snagom.
Priča se razvija kroz sudbinu Zinete, njenog muža Sabita i zajednice Sjenice. Zineta, kao simbol ljudske hrabrosti, razotkriva licemjerje društva. Sabit, s druge strane, personifikuje unutrašnju borbu između ličnih osjećanja i društvenih normi. Kajmakam, oličenje autoriteta, sprovodi zakon sa nemilosrdnom odlučnošću, dok zajednica pasivno posmatra nepravdu.
Kroz sudbine likova i bogato oslikavanje lokalnog života, roman istovremeno istražuje prošlost i postavlja ogledalo savremenom društvu. Baltićevo djelo ostaje književni dragulj koji spaja univerzalne vrijednosti pravde i humanosti s lokalnim kulturnim naslijeđem.
U početku romana, scena u kojoj kajmakam prima izvještaj od Nefta, jednog od svojih doušnika, uvodi čitatelja u duboku mrežu osmanske represije, temeljene na špijunaži i kontroliranju informacija. Nefto, simbol paranoje vlasti, prikazan je kao servilan i oprezan čovjek, čije postojanje u okrutnom sistemu otkriva njegovu nesigurnost. Kajmakamovo rutinsko ispitivanje Nefta odražava ključnu osobinu osmanske birokratske vlasti – sveobuhvatnu kontrolu, dok ton razgovora između njih ukazuje na njegovu distancu od podanika i svijest o vlastitoj superiornosti.
Uvođenje Saila, stranca iz dalekih krajeva, unosi misterioznost i filozofsku dubinu u priču. On je intelektualac i putnik, simbol traženja smisla u svijetu. Njegov kofer u tri boje, crnoj, žutoj i zelenoj, te trobojna brada, postaju metafore složenosti njegova karaktera. Sailovo odbijanje konja i insistiranje na čaju, uprkos vrućini, izdvajaju ga iz mase i ukazuju na njegovu drugačiju perspektivu. Njegova borba sa bradom simbolizuje unutrašnje borbe, kako s vlastitim identitetom, tako i s okruženjem.
Kadija Jusuf, nasuprot kajmakamu, prikazan je kao nesiguran i uplašen čovjek, čija zbunjenost i strah od Saila odražavaju nemoć pojedinca u hijerarhijskom sustavu. Njegovi tromi pokreti naglašavaju nesposobnost da se nosi s kriznim situacijama, dok njegov unutrašnji monolog oslikava duboku nesigurnost. Kadija, iako nominalno učeni čovjek, suočava se s inferiornošću prema Sailu, simbolu znanja i promjene. Njihov susret postavlja sukob između tradicije i inovacije, zatvorenosti i otvorenosti
Roman također istražuje lik Nail-age Zvizdića, imućnog trgovca i zemljoposjednika iz Sjenice. Njegova bogata imanja i ljubav prema konjima simboliziraju moć, status i vezu s prirodom. Nail-agin lik odražava uzor bogatstva i uspjeha u osmanskom društvu, dok njegova strast prema konjima simbolizuje moć i ponos. Scena posjete kajmakama Nail-aginom imanju prikazuje sukob između političke moći (kajmakama) i ekonomske moći (Nail-age), gdje kajmakam demonstrira svoju superiornost uspješno savladavši divljeg konja, što odražava njegovu kontrolu nad prirodom i ljudima.
Zabranjena ljubav između Sulejmana i Rajke, dvoje mladih iz različitih zajednica, predstavlja univerzalni konflikt između osobnih osjećanja i društvenih normi. Sulejmanov tiši, introspektivni karakter nasuprot Milanu, glasanom i dominantnom, stvara napetost. Roman kroz njihove emocije istražuje pitanje identiteta, pripadnosti i slobode u ljubavi. Sulejmanov poklon Rajki, svilena tkanina, simbolizira njegovu posvećenost, ali i čin prkosa društvenim pravilima, dok poklon služi kao podsećanje na tenziju između lične slobode i kolektivnih očekivanja.
Roman također istražuje sukob između tradicije i modernizacije kroz lik Rušid-age Spahovića, bogatog i uticajnog, ali i otvorenog prema novim idejama. Dovođenje stolice iz Salonike izaziva kontroverzu i podsmijeh, dok Rušid-aga, kao nosilac evropskog uticaja, simbolizira težnju prema modernizaciji. Dijalog između Rušid-age, njegove supruge i kajmakama prikazuje sukob između racionalnosti i pragmatizma modernizacije i očuvanja tradicionalnih vrijednosti.
Sail, kroz simboliku triju knjiga (Talmuda, Svetog Pisma i Kur’ana), poziva na univerzalnu povezanost religija i međusobnu toleranciju. Ove knjige zajedno predstavljaju moralni okvir koji poziva na etičko djelovanje i introspekciju, čineći roman dramatičnim pozivom na jedinstvo i duhovnu potražnju.
Poglavlja romana kroz motive prosidbe Rajke za Milana istražuju patrijarhalne norme i društvene pritiske, dok Rajkin glas ostaje marginalizovan. Kroz Nail-agine postupke, Baltić istražuje duboke teme ljubavi, patrijarhalnih normi i sukoba između ličnih želja i društvenih očekivanja.
Roman se, također, bavi historijskim događajima, kao što je dolazak Karađorđa sa srpskom vojskom, koji označava političke, etničke i kulturne tenzije među grupama Sjenice. Karađorđev dolazak donosi promjene, dok Sail predlaže zajedničku molitvu triju vjera kao odgovor na prijetnje, simbolizirajući mogućnost jedinstva u raznolikosti. Ova scena unosi nadu i vjeru u zajedništvo, dok tragedija rata prikazuje užase sukoba, seobe i gubitak identiteta.
Kroz sve ove elemente, roman “Fetva” ističe složene međuljudske odnose, sukobe između tradicije i inovacija, te univerzalne borbe za slobodu i pravednost. Roman “Fetva” nije samo značajan dio bošnjačke književnosti, već i univerzalna priča o ljudskoj borbi za dostojanstvo, pravdu i istinu. Kao takav, zauzima posebno mjesto u kanonu savremene književnosti.
Izvor: Sadnžačke.rs
