EZOP I ZMIJA
Jednom Ezop
Pomilova po glavi
Dremovnu zmiju
A ona se prenu
I začuđeno ga pogleda
Ne vjerujući
Nenavikloj nježnosti
I zbog čuđenja
Ezop se zaplaka
Shvatajući ponor
Između ljubavi i otrova.
DIJALOG SA SUDBINOM
Bože – učini mi svijet zavičajem
U svom malom mjestu
Već sam sva lica upoznao
Već sam sve brijegove propješačio
Već sam sve vrste voća okusio
Već sam sve cvjetove omirisao
Već sam sve priče odslušao
I oprosti što čovjek – čudno stvorenje
Poslije svih putovanja
Čezne za povratkom.
