Profesor književnosti Elijas Rebronja istraživao je arhive Novog Pazara i Dubrovnika u potrazi za starim pričama i dokumentima, ističući da oba grada posjeduju dragocjenu, ali nedovoljno obrađenu građu.
On podjseća da je priznati historičar Ejup Mušović prikupio najveći dio dokumenata o Dubrovčanima, ali da nije stigao da ih obradi.
„U novopazarskom arhivu i dalje se čuva deset registratora iz tog vremena, potpuno neiskorišćenih. U njima se nalaze podaci o stanovništvu, trgovini i stotinama dubrovačkih magacina u Pazaru, što govori o razmjerama trgovačke razmjene“, rekao je Rebronja.
Dubrovčani su, prema njegovim riječima, osim trgovine, imali i obavezu da bilježe događaje i šalju izvještaje Dubrovačkoj republici. Upravo zahvaljujući tim bilješkama, prve pisane podatke o Novom Pazaru danas pronalazimo u dubrovačkim arhivima.
Profesor Rebronja priredio je i objavio „Novopazarske zapise“ Sime Budmanija, dubrovačkog trgovca koji je petnaestak godina boravio u ovom gradu.
On je bilježio riječi i izraze koje je čuo u svakodnevnom govoru, dajući objašnjenja na italijanskom i latinskom jeziku.
„Budmani nije bio lingvista, već trgovac. Pisao je rikeči koje su mu bile korisne u poslu, ali i običaje važne za trgovinu – kako se obratiti vlastima, kako poštovati lokalne običaje, pa čak i mudre izreke. Vjerujem da je zapisao na hiljade riječi, ali je sačuvano svega osam stranica“, objašnjava Rebronja.
Budmanija u svojim djelima citiraju i Vuk Karadžić i Đuro Daničić, dok pojedini izrazi postoje samo u novopazarskom govoru.
Reč “odiva” (rođaka koja je udajom uzela prezime muža), na primjer, ne nalazi se ni u jednom drugom rečniku, što svjedoči o posebnoj autentičnosti ovih zapisa.
Prema Rebronjinim riječima, „Novopazarski zapisi“ nastali su petnaest godina pre Vukovog rječnika i predstavljaju prvi pravi rječnik na prostoru Srbije, Hrvatske, Bosne i Crne Gore.
On naglašava da ovakvi zapisi ne govore samo o jeziku, već i o njegovom obliku, otkrivajući da li je u to vreme dominirao jekavski ili ekavski govor.
„Stanovništvo koje je tada živjelo bilo je autohtono, a jezik je bio njihov. Ti zapisi nemaju veze sa Turcima, već s našim jezikom“, istakao je Rebronja.
Jezik, dodaje on, u sebi nosi genetsku poruku predaka i može nas vratiti vijekovima unazad.
„Svaka riječ krije dio prošlosti. Recimo, izraz ‚kamen ti u usta‚, koji se i danas koristi u selima oko Novog Pazara, potiče od običaja Gota da se pokojniku stavlja kamen u usta kako se ne bi povampirio. Jezik nas može vratiti 100, 200, pa i 1.000 godina unazad“, zaključuje Rebronja.
Izvor: Radiostoplus
