SANDŽAČKI CVIJET
Pogledaj sliku, snimi je
Kao ljekovitu šaru,
Kad zaigraju dimije
Na pešterskom vašaru!
Neću da odem u Švedsku,
Iz oka ne dam Rabiju!
Čitaću sandžačku svesku
I kada gromovi biju!
Tuđinci zakone pišu
Da me zaviju pahulje!
Iz moga jezika brišu
,,Merhaba” i ,,veljahaulje”!
Tamo umuknu ezani,
Maskiraju se džamije!
A mi smo dušom vezani
Za Bajram i za šamije!
I Vehbo postane Veber –
Tuđinska sita ga siju,
Uzmu mu ,,Allahu ekber”
A ,,Guten morgen” prišiju!
Neću da bježim u svijet,
Svijet je mačka u džaku!
Neka se sandžački cvijet
Rascvjeta u Sandžaku!
Bjekstvo je muka dvostruka:
Tuđinska vatra me prži
I moja mrtva ruka
Za ova brda se drži!
Neću da bježim u svijet,
Svijet je mačka u džaku!
Sa pjesmom ću umrijet
Za cvijet u Sandžaku!
BABOV RING
(ocu Rustemu)
Ljeto ukrade zavjese nebu
Da sunce julske vatre razgori.
Babo sastavlja priču o hljebu –
O vršidbi i u snu zbori.
Ustao rano – zvijezde ga vide,
Zastire gumno snopljem pšenice.
Sa grana mu i ptice zavide –
Durbinom šire svoje zjenice.
Kružnom stazom okolo stožera,
Konji vazdan trče košiju,
Vikom i bičem babo ih tjera
I konji znojem leđa zaliju.
Babo je priču pisao klasom
Da je čitaju stari i mladi.
Konje plaši – kijameti glasom,
Na ringu boksuje protiv gladi.
Dovom briše oblake sa neba
Da mu sunce pobjedu napiše,
Kružna trka vodiga do hljeba
Ako trku ne prekinu kiše.
Oko stožera konji puhaju,
Kopitama klasove gruhaju.
“Išamarače” majke sva sita
Dok siju brašno za bezbroj pita.
Bube i ptice ka gumnu kreću
I svako nosi veliku vreću.
Svrake šenluče sa sto rafala,
Proradila mravlja magistrala.
Kraj gumna se gladni parkiraju,
Kljunom vrapci zrna sabiraju,
Glad donese mrav a na štakama,
Objaviše koke rat svrakama!
Mog baba je vrijeme ukralo
A sliku mu gumno sačuvalo!
Još ga “vidim” – trči za pogaču
Da mu djeca od gladi ne plaču!
Izvor: avlija.me
